utorak, 22. svibnja 2018.

3 foto-poslastice za 3. rođendan Trogir Time Travela!


Danas nam je 3. rođendan! A kako je red za rođendan počastiti, pa barem ovako virtualno, odlučili smo s vama podijeliti tri rijetko viđene fotografije našeg divnog grada. One nisu tematski povezane, niti lokacijski, ... nastale su u različitim godinama, različiti su im autori i izvori, ... i baš takve kakve jesu - sjajne su za obilježavanje našeg 3. rođendana... jer takav je Trogir Time Travel - pokriva sve teme - od igle do lokomotive (dok god su igle i lokomotive iz Trogira i okolice...) :) 





Znate li možda što se gradi na fotografiji? 
Pretpostavljate?
Da! Riječ je o zgradi režije duhana izgrađenoj 1913. godine.
Ovu je fotografiju snimio splitski fotograf Znidarčić 2. 12. 1912. godine




S Čiova prijeđimo na staru gradsku jezgru. I to u nekadašnj lapidarij! S natuknicom koju smo napisali - neće vam biti teško pogoditi gdje je snimljena ova fotografija koja se čuva u arhivu Konzervatorskog odjal u Splitu.



No, ako imate poteškoća... riječ je o crkvi sv. Ivana Krstitelja.




I za kraj, kao treća svijećica na našoj torti - fotografija iz 1954. godine koja prikazuje prijenos Meštrovićevog Berislavića. Iako je smanjene kvalitete (ne zamjerite...), to nimalo ne smanjuje njenu zanimljivost, zar ne?






Hvala svima koji su bili uz Trogir Time Travel tijekom ove tri godine i pomogli nam na bilo koji način.
Nadamo se da su vam se naše foto-poslastice svidjele te da ćete biti s nama i na našim sljedećim rođendanima... slobodno pozovite i prijatelje! :)






petak, 11. svibnja 2018.

Koliko Trogir ima trifora?


Trifore, prozorska okna stupovima ili pilonima razdijeljena na tri dijela, često plijene pozornost svojim izgledom. Ponekad jednostavne, ponekad prepune dekorativnih elemenata, uvijek atraktivne i privlačne. Tako privlačne privukle su nas da ih istražimo!
Znate li uopće koliko se trifora nalazi u Trogiru?  
Možda čak i više nego što na prvu mislite...



Na velikoj palači Ćipiko, iznad istočnog portala nalaze se dvije kasnogotičke trifore koje je oko 1470. godine izradio Andrija Aleši. Za njih samo rijetki ne znaju, no možda samo rijetki znaju da je donja trifora tek naknadno preinačena u balkon kao i da ove trifore danas nisu na mjestu na kojem su se izvorno nalazile! 





A ako pogled skrenete još malo gore i desno, možete uočiti jednu zanimljivu, danas zazidanu, triforu datiranu u 15. stoljeće:






Malu palaču Ćipiko krase također dvije trifore - jedna od njih je replika nastala u 20. stoljeću, dok je drugoj, iz 15. stoljeća, naknadno dodan renesansni okvir na kojem je grb obitelji Ćipiko. 




A pogledajte što smo zanimljivo uočili pregledavajući fotografije male palače Ćipiko:



 Čini li vam se da nešto nedostaje, da nečeg (danas) ima, da nečeg nema...?
Ne vidite dobro... evo pogledajte iz malo bližeg:




Još je palača s dvjema triforama, primjerice palača Garagnin - Fanfogna, u kojoj je danas Muzej grada Trogira:




Ova raskošna trifora nalazi se na četvrokatnici koja se nalazi uz glavnu gradsku ulicu. Nažalost, toliko je visoko da je jedva primjetna.
Palaču Garagnin - Fanfogna krasi i trifora - smještena na zidu naslonjenom na nekadašnju Ulicu vode - Calle delle´ Acque:






Palača Lucić također ima dvije trifore. Jedna, kasnorenesansna smještena je na prvom katu zgrade i vidljiva je iz dvorišta palače
(kao i iz Gradske knjižnice Trogir):




Druga, gotička trifora (koja se u punom sjaju može vidjeti zahvaljujući obnovi koja je trajala od 1998. od 2002. godine) nalazi se na zapadnom zidu palače:





Zazidana trifora sa sljedeće slike, jedna je od tri trifore sudske zgrade u Trogiru, a zanimljiva je ne samo zbog isklesanih glava anđela koje proviruju iz okruglih otvora, već i zbog grbova biskupa Giacoma Turlona. Naime, ova je trifora s porušene biskupove palače ugrađena u sudsku zgradu 1909. godine.




Druge dvije trifore na sudskoj zgradi smještene su na njenom južnom pročelju:




Od obnove komunalne palače, završene 1890. godine, njeno istočno i zapadno pročelje također krase dvije trifore:






Naposlijetku, spomenimo najstariju trogirsku triforu - onu predromaničku, iz 9. stoljeća, koja je od 13. stoljeća pa sve do nedavno bila zazidana.
Ova se trifora nalazi na pročelju obiteljske kuće Nane Novak, u blizini crkve sv. Petra:


https://slobodnadalmacija.hr/stil/kvadrat-po-mom/clanak/id/292996/posjetili-smo-obnovljenu-starinu-u-srcu-trogira-najstariju-sacuvanu-stambenu-kucu-u-hrvatskoj#&gid=null&pid=2




Onda...
Koliko smo ukupno trifora nabrojali? Jesmo li slučajno koju izostavili?!
Javite nam na Facebook stranici Trogir Time Travel ili putem e-pošte.




Izvori: Ivo Babić: Trogir - grad i spomenici, 2016., Stanko Piplović: Graditeljstvo Trogira u 19. stoljeću
Fotografije: arhiv Muzeja grada Trogira: nepoznati autori, Nenad Gattin, Ć. M. Iveković;
online arhiv Slobodne Dalmacije: Paun Paunović, Joško Brešan;
Hungarian National Digital Archive: Leo Györök  
Ivo Babić; Maja Maljković Zelalija






Nadamo se da vam je ovaj članak bio zanimljiv! Ako jest, 
podijelite ga s prijateljima na društvenim mrežama:

petak, 6. travnja 2018.

4 sjajne fotografije pe... štalaja nekad


Jučer poslijepodne održana je javna prezentacija idejnog rješenja projekta novog trga kod peškarije. Tom prilikom svi prisutni mogli su otputovati u budućnost tog prostora, a Trogir Time Travel danas sve zainteresirane vodi na putovanje u njegovu prošlost!  Nekoliko (ulomaka) fotografija iz Muzeja grada Trogira, Muzeja za umjetnost i obrt te privatne kolekcije pokazat će vam kako je prostor oko pe...štalaja izgledao nekad:


















Ukoliko ste uživali gledajući ove fotografije, 
podijelite ovaj post i priuštite uživanciju prijateljima
na društvenim mrežama ;)





četvrtak, 29. ožujka 2018.

Zaboravljeni trogirski običaj na Veliki četvrtak



Veliki je četvrtak, kao i cijeli Veliki tjedan, obilježen posebnim narodnim običajima. Iako je svaki običaj zanimljiv, danas ćemo se posebno osvrnuti na stari trogirski običaj da se na Veliki četvrtak, nakon povratka s groblja, dolazi na bunar Ošljak i oko njega kruži moleći za mrtve...


Ulomak karte Trogira iz 1828. godine na kojem se, među ostalim, vidi položaj bunara Ošljak | Izvor: Državni arhiv u Beču


Naime, tradicija nalaže da se svake godine na Veliki četvrtak, kao i na Dan mrtvih, obilaze groblja. "Sve gradske bratovštine u srednjovjekovnim tunikama i sa svijećama u ruci najprije obilaze crkve u gradu, da se poklone mrtvome Kristu, a onda u procesiji odlaze izvan grada, na groblje, da posjete svoje mrtve. Na povratku s groblja, a prije nego će ući u grad, bratovštine dolaze do javnog bunara Ošljak i idu oko njega, stanu i mole za mrtve. Kad se znade da je ono prosti bunar, koji služi za napajanje blaga, te da ni ondje ni u blizini nema groblja ni pokopanih mrtvaca, postaje zagonetno, a donekle smiješno i praznovjerno ono obilaženje bunara i molitva za mrtve. U pisanoj povijesti grada Trogira nema spomena kad je i zašto je taj običaj nastao, ali nema sumnje da je prastar i da ide s koljena na koljeno, kroz dugi niz vijekov, a da se ne zna zašto se uprav oko bunara moli za mrtve. Trogirani su sačuvali taj običaj i nesvjesno nastavljaju s tradicijom svojih pređa.", piše 1934. godine Marko Perojević, povjesničar i publicist rođen u Trogiru.

Ulomak nacrta parka Garagnin na kojoj je ucrtan i položaj Ošljaka | Izvor: Muzej grada Trogira

Podrijetlo ovog interesantnog običaja razjašnjeno je 1902. godine zahvaljujući zanimljivom arheološkom otkriću. Naime, te se godine niveliralo zemljište oko Ošljaka i "tu se je u dubini od samih 20 cm našao komad pločnika od mozaika s bijelim kockama, te nekoliko komada rimskog crijepa i jedan kameni sakofag s ravnim poklopcem. Radovi su bili odmah obustavljeni i pozvan je Don Frane Bulić na lice mjesta. On je dao dalje kopati i otkrio neke zidove i jednu apsidu, pa još komad mozaika i dva sarkofaga... iz onoga što se otkrilo, Bulić je odmah vidio da su ono temelji jedne velike trobrodne bazilike... iz V-VI vijeka po Kristu", kaže Perojević.

S obzirom na to da su pronađenui i sarkofazi i poklopci s uklesanim križevima, Bulić je zaključio da se upravo tu nalazila glavna grobišna bazilika Tragurija. Iako je ona razorena i zatrpana, još je početkom 20. stoljeća ostao živ običaj da se bratovštine na zatrpanim ruševinama pomole za pokoj svojih predaka, navodi Marko Perojević u članku "Starokršćanska grobišna bazilika u Trogiru" objavljenom u Novom dobu 6. 11. 1934., koji donosimo u cjelosti:


Pripremila: Maja Maljković Zelalija


Danas samo rijetki spominju Ošljak, a još rjeđi ovaj običaj... baš zato, barem ovim blog postom pokušali smo očuvati uspomenu na ovaj (pra)stari trogirski običaj... Koji je običaj na Veliki četvrtak još uvijek živ? Što vi (ne) radite na Veliki četvrtak? Zna li netko zašto se današnji dan nazivao zelenim četvrtkom? Napišite nam u komentarima na našoj facebook stranici Trogir Time Travel.







Mislite li da bi iz ovog članka netko mogao naučiti 
nešto novo - podijelite ga na društvenim mrežama:

petak, 23. ožujka 2018.

Tornado u Trogiru 1919. godine


Kako se to samo zareda - jučer nam je bio Svjetski dan voda, a danas je Svjetski meteorološki dan koji se obilježava u znak sjećanja na 23. ožujka 1950. godine kada je službeno osnovana Svjetska meteorološka organizacija. Naravno, imamo zanimljivu trogirsku priču i ove tematike! 

Danas putujemo u 1919. godinu kada se u Trogiru javio neobičan vihor u čijem su se vrtlogu "već nalazili razni predmeti, kao kamenje, granje, pijesak, čitava stabla, kamene ploče i slično". Da, uistinu piše "kamene ploče", a u nastavku članka stoji i da je vjetar "dignuo u vis više stotina kilograma teški kameni stol i slomio ga na dvoje"!

Što još piše u ovom zanimljivom članku Roka Slade Šilovića objavljenog u časopisu "Priroda" u ožujku 1920. godine pročitajte u nastavku:


časopis "Priroda", ožujak 1920., str. 61. | Izvor: library.foi.hr
 
časopis "Priroda", ožujak 1920., str. 62. | Izvor: library.foi.hr

časopis "Priroda", ožujak 1920., str. 63. | Izvor: library.foi.hr


Pripremila: Maja Maljković Zelalija



Podijelite svoje mišljenje o ovoj temi u komentarima na našoj Facebook stranici Trogir Time Travel, a ako vam se sviđa, članak možete podijeliti i na društvenim mrežama...


četvrtak, 22. ožujka 2018.

Nekoliko kapljica trogirskog vodenog svijeta



Danas je Svjetski dan voda... idealan dan da "zagrabimo" u povijesne izvore (vode i o vodi):



Jeste li znali da je u Trogiru postojala Ulica vode, točnije - Calle del´acque koja je bila obilježena pločom s natpisom "Ulica vode postavljena u mjesecu siječnju godine 1796." Iako je natpis otučen, ploča se i danas može vidjeti na cisterni palače Garagnin - Fanfogna - današnjeg Muzeja grada Trogira.

Nekadašnja "Ulica vode" u Trogiru | Stara fotografija: Nenad Gattin, crtež: Roko Slade Šilović




Jeste li znali da je Trogir spojen na vodovodnu mrežu 1930. godine?

Novo doba, 8. 10. 1930.



Jeste li znali da je te iste godine - 1930. - sagrađena i prva javna česma u Trogiru. Bila je smještena na Travarici, a među Trogiranima poznatija pod nazivom "kolo":


Fotografije iz arhiva Muzeja grada Trogira, desnu snimio Mirko Slade Šilović




Jeste li znali i da se radi i na "povratku" javnih česmi u Trogir te da se planira primjereno obilježiti izvor Dobrić, koji je od pamtivijeka bio glavni izvor pitke vode Trogira koji se koristio čak i nakon izgradnje vodovoda, kada je stara kruna bunara zamijenjena betonskom, a postavljene su i pumpe... Tijekom druge polovice 20. stoljeća uklonjene su i pumpe i kruna, a izvor se, nažalost, zatvorio betonskim pločama. Posebno iz tog razloga veseli ideja za obilježavanje izvora Dobrića, kada već (nažalost) nije uspjela inicijativa iz 1990. godine kada je istoimeno komunalno poduzeće, u suradnji s Muzejem grada Trogira, željelo obnoviti bunar Dobrić:



Izvor: Muzej grada Trogira








Prisjetimo se i gdje su se u povijesti nalazile javne česme u Trogiru te razgledajmo nekoliko fotografija iz arhiva Muzeja grada Trogira:


Prikaz mreže povijesnih javnih česmi u Trogiru | Izvor: GAT | izradila: L. Paraman / M. Maljković Zelalija






Prema predavanju dr. sc. Fani Celio Cega: "Opskrba vodom u Trogiru 
tijekom prošlih vremena" pripremila Maja Maljković Zelalija




Imate li zanimljivih priča s "kola", anegdota iz odlaska po vodu, možda starih fotografija, ...?
Slobodno ih podijelite s nama na našoj Facebook stranici Trogir Time Travel, a na društvenim mrežama slobodno podijelite i ovaj post.




petak, 16. veljače 2018.

Legendarne trogirske ljubavi




Vandana i Dolen, Zora i Diego, Donat i Jora, Marin i Marija, Jelena i Radoslav, Jakov i Vukosava neki su od "legendarnih" trogirskih ljubavnih parova. Zašto "legendarnih", pitate se?

Zato što su oni parovi iz trogirskih legendi - redom iz "Zlatnog srca", "Kamerlengove kćeri", "Posmrtne ljubavi", "Todora Venturina" i "Sotonske žene". I svima njima nešto je zajedničko - njihove su ljubavi ili nesretne ili tragične...

No, s obzirom na to da je veljača, među ostalim, mjesec ljubavi i da je za nama Valentinovo, posvetimo se ipak onim sretnim ljubavima iz trogirskih legendi. Znate li za ljubavnu priču Marislave i Toljena? A za onu Dobrice i Zlatimira? Ne znate?! Ispričat ćemo vam jednu od njih... ovu potonju koju je pod naslovom "Dobrica od Aranđela" zapisao Ante Ivačić. Nadamo se da ste spremni otputovati u povijest ove trogirske ljubavi...


Izvori ilustrativnih karti/fotografija: Google maps / Ć. M. Iveković: Trogir / Muzej grada Trogira / D. Radić: Ex voto




~ * ~

Dobrica je bila djevojka koja je sa svojom služavkom Marom stanovala u kući odmah pored sv. Mihovila. Njenog je oca kapetana progutalo more jedne olujne noći dok je plovio iz Marseillea u Barceolonu. Nedugo zatim, Dobrici je preminula i majka. Živjele su Dobrica i Mara u obilju, ali i u obilju tuge... sve dok se nije pojavio Zlatimir, sin poznatog trogirskog pomorca, kapetana Gordana. Zlatimir je rano izgubio majku pa je s ocem proputovao cijelo Sredozemlje te postao neustrašiv i vješt mornar. Kada se kapetan Gordan razbolio, bez brige je prepustio sinu brod kao i druge dužnosti.

- Jedno ću te ipak zamoliti da nikad ne smetneš s uma, rekao je otac Zlatimiru, slušaj pažljivo: imao sam prijatelja, kapetana Ivana, Bog mu dao duši pokoj, ... žena mu je umrla i ostavila iza sebe siroče Dobricu. Lijepa je i dobra i koliko god bi moje srce željelo da je uzmeš za ženu, nisam od onih koji će prisiljavati svoje dijete na to. Ali, moraš mi obećati da ćeš je, dok se ne uda, čuvati i štititi. Obećao sam to njenom ocu, koji je meni obećao isto za tebe. Ja sam sve stariji i nemoćniji, ne mogu se više brinuti o njoj, to sada prepuštam tebi. Ta dužnost neka ti bude sveta. Ovo ti stavljam na dušu jer sam čuo da se oko Dobrice mota mladi pokvarenjak Marko, sin gradskog konta Lucija...

Zlatimir je slušao oca, slušao ga i blijedio i crvenjeo istovremeno... Zapazio je već lijepu Dobricu koja mu je nekad u prolazu znala darovati cvijet, a čuo je i za Markova nastojanja te je, potaknut očevim riječima, sav sretan rekao Gordanu:

- Dragi oče, zaklinjem ti se svojom mrtvom majkom da ću paziti na sreću naše Dobrice. Da mi ti, oče, nisi preporučio, ja bih i sam to učinio - jer i moja je želja da Dobricu primimo u našu obitelj!



~ * ~ 

Nakon nekoliko dana Gordan je isprosio ruku dobre Dobrice za svoga sina. Sreći i veselju nije bilo kraja! Šetao je tada Marko pokraj Dobricine kuće, i kada je vidio zaručnike sretne i zaljubljene, ispunio se ljubomorom i osvetničkim porivom. Istog trena odlučio je već istu večer oteti Dobiricu i zatočiti je u obiteljski ljetnikovac na Jelinku! Odmah je sa svojim vjernim slugama, iskusnim otmičarima poput njega samog, podijelio svoj osvetnički plan.
- Gomilaju se oblaci sa zapadne strane, moglo bi nevrijeme, rekao je jedan od slugu.
- Leut je jaka lađa, izdržat će i najjači vjetar, a nas osmorica snažni smo mornari... Neće biti problema, zaključili su.



~ * ~ 

S obzirom na Markovu otmičarsku prošlost i na to da ga je krajičkom oka vidio pored Dobricine kuće na dan zaruka, Zlatimir je predosjećao što Marko planira... Najradije bi bio doveo Dobricu pod svoj krov, no strogi gradski propisi to ne dopuštaju, pa je odlučio s prijateljima stražariti u Dobricinom dvoru...

Marko je sa posebnim zadovoljstvom promatrao kako se sa zapada kupe crni, zlosutni oblaci... oluja mu je trebala biti saveznica u pothvatu. Noć se približavala, kao i tutnjava gromova i bljeskovi munja, što je Marko pratio s posebnim užitkom - pjevušeći ispod glasa. Zlatimira i prijatelje nevera je zatekla dok su stražarili pred Dobricinom kućom. Kada je počela jaka kiša sklonili su se ispod nadstrešnice crkve sv. Mihovila, kad odjednom, nahrupili su naoružani ljudi i u tren oka, udaren u glavu nekim teškim predmetom, Zlatimir se onesviješten stropoštao na tlo.

Spustilo se nebo na zemlju - tuča, gromovi, munje u sred ljeta - večer prije Gospe od Karmela! U svim kućama se molilo i palila se posvećena maslina. Molile su i Dobrica i Mara u svojoj kući... od silne grmljavine i hukanja vjetra, nisu ni primjetile da im netko provaljuje! Iznenada, zlotvori banu u kuću i otmu Dobricu koja se od straha onesvijestila.

Izudarani tučom i vjetrom, ponijeli su otmičari na leut svoj dragocijen plijen. Usprkos oluji otisnuli su se od kraja i snažno zaveslali prema Čumbrijanu, ususret vihoru. Zlatimir je uto polako dolazio k svijesti... K svijesti je došla i Dobrica, i shvativši gdje je i što se događa, ponovno izgubila svijest.



~ * ~

Odjednom, oko leuta more se smirilo, a mornari su, odahuvši, kao preporođeni nastavili veslati ugledavši u bljesku Aranđel, a prema zapadu i Jelinak... No, njihovo je veselje bilo kratkotrajno jer su u sljedećem bljesku vidjeli i kako im se približavaju četiri pijavice!

- Molite se Bogu, mornari, jer slutim kako nam je došao posljednji čas! Možda je ovo kazna za našu opačinu! Nitko nas ne može spasiti, samo Bog!, rekao je jedan od mornara, Markov prijatelj Luka

Izbezumljeni mornari popadali su na koljena, kajući se i moleći se... no bilo je prekasno - kao neka nadnaravna neman jedna je pijavica zahvatila leut, zavrtjela ga, uzdigla ga visoko, prevrnula i potom ga opet uzvitlala zrakom i bacila na hridine Aranđela...



~ * ~

Zlatimir je ustao, oslobodio zatočene prijatelje, i pohitao prema obali. Naravno, bilo je prekasno - mogli su samo u daljini promatrati pakao na moru.

- Jadna moja Dobrice! Progutalo te more zajedno s onim crnim vragovima! Gospe od Karmena koja si sutra, učini čudo! Spasi moga anđela!, vapio je Zlatimir. 

Pijavice su se približile gradu... Začula se huka, lomljava, kao da prolazi tisuće kola... Pijavice, srećom, nisu zahvatile grad nego su preko Solina noseći sa sobom morsku vodu, drvlje i kamenje, projurile užasnom bukom prema brežuljcima na sjeveru grada čupajući masline, smokve i bajame kao vlati suhe trave! Nakon razornog prelaska preko Trogirskog polja, oluja se smirila...

Zlatimir je očajan i iznemogao došao kući gdje ga je sa strepnjom čekao otac.
- Dobrica je izgubljena?, pitao je u užasu kada je vidio kako mu sin izgleda.
- Oče, ne pitaj!, odgovori mu Zlatimir.
- Ali pravde još ima! Dokazat ću to kontu Luciju!, muklo kaže Gordan.
- A ja njegovom sinu!, doda Zlatimir.


Marko je iz svoje sobice na gornjem katu općinskog doma, sa sigurnog, svjedočio nezapamćenoj oluji. Napuštalo ga je unutarnje zadovoljstvo, jer mu je bilo sve jasnije da leut neće stići do Jelinka... Sutra će biti uzbune - saznat će se za otmicu, za Zlatimira i njegove prijatelje, za sve... A u Markovoj duši, umjesto kajanja, bjesnila je oluja žešća od one vani - najradije bi noćas zabio bodež u grudi kojem neprijatelju! Možda bi krvlju smirio pakao u svojoj duši!



~ * ~

Toma, čuvar crkve sv. Mihovila Arhanđela na otoku koji se po crkvi i nazvao Aranđel, nakon neprospavane olujne noći krenuo je  u vinograd. Sve je bilo uništeno, čak su i borovi bili iščupani iz zemlje! Dobri se Toma gotovo rasplakao - koliko je samo brige i ljubavi unio u njegovanje svojeg vinograda! Poznavao je svaku lozu, svako stablo, pa nekima je i nadimak nadjenuo od miline!
Suznih očiju silazio je Toma prema zakloništu između dviju visokih hridi na istočnoj strani otočića da vidi kako mu je barka, kad najednom ugleda smrskanu lađu! Blizu lađe ležala je u pržini mlada djevojka, bljeđa od najbjeljeg mramora... Pojuri Toma prema njoj i vidje da je djevojka živa, podigne je i odnese je u svoju kolibu. Octom joj je protrljao sljepoočnice, tako da je djevojka otvorila svoje plave, mile oči. Toma sav sretan odjuri vidjeti je li možda i drugi utopljenik živ.

I bio je... otvorio je oči i stao začuđeno gledati Tomu:
- Gdje sam ja ovo, dobri čovječe? Gdje su mornari, gdje je Dobrica?
- A tko si ti?, umjesto odgovora pita ga Toma.
- Ja sam Luka, nesretni sluga još nesretnijeg gospodara Marka, sina gradskog konta.
- A ti si onaj zločinac o kojeme se toliko govori.
- Jesam, čovječe, ali ti se kunem Višnjim Bogom da će od ovog dana Luka biti najbolji čovjek na svijetu!

Toma ga podigne preko ramena i odvede u kolibu gdje je iscrpljena Dobrica spavala. Kad ju je Luka ugledao samo je bolno zavapio:
- Oprosti mi, svetice, ja sam te ucvilio, ali ti obećajem da ću za tvoje dobro dati život!

Kada se djevojka probudila i ugledavši Luku opet pala u nesvijest Toma je shvatio da je Dobrica sigurno bila žrtva nekog strašnog zločina! Pomogao joj je vratiti svijest te ga ona napokon upita:
- Gdje sam ja? Sanjam li? Jesam li živa?
- Ti si na sigurnom, na otočiću Aranđelu. Ne boj se ništa, odvrati joj dobri Toma i ode ispitati Luku što se to točno sinoć događalo...


~ * ~ 

Već ranim jutrom Trogirom se proširila vijest o najnovijem Markovom zlodjelu, otmici lijepe Dobrice. Zlatimir je bio uvjeren da je Dobrica mrtva, ribari su već pronašli četiri mrtva tijela moranara s leuta na žalu blizu crkve od Konacvina... Krenula je Zlatimirova lađa u potragu za tijelom njegove zaručnice. Istodobno, trogirski je puk, na svetački dan, bio razdražen, oluja je napravila veliku štetu, gradu je prijetila glad... U zraku su se osjećalo nezadovoljstvo, nemiri su bili pitanje trenutka... Konte Lucije osjetio je da se nešto gadno sprema - i tako je i bilo. Zlatimir je uspio nagovoriti puk na brzo djelovanje za oslobođenje od mrskih stranaca. On i Dobrica bili su omiljeni u gradu i nije bilo onoga tko nije želio osvetu.

Sunce je bio visoko kad su zvona svih trogirskih crkvi počela brecati na uzbunu. Silna gomila naroda preplavila je glavni gradski trg. Nastala je vika, metež, zapomaganje. Marko, vidjeviši da mu i vlastiti vojnici otkazuju poslušnost, krene bodežom na Zlatimira koji ga gvozdenim klatnom udari toliko jako u prsa da se ovaj samo stropoštao na tlo. Takvoga su ga stavili na stup srama, dok je njegov otac - konte Lucije, bježao iz grada svojom galijom.


~ * ~

Sunčeve zrake probudile su Dobricu. Kada je ugledala Tomu, rekla mu je:
- Bila bih najsretnija kad bih mogla što prije ugledati Zlatimira i moju Maru. Molim te, dobri čovječe, nekako im javi da sam na Aranđelu, Zlatimir će sigurno doći po mene. Ako imaš barku, kreni odmah!

Spustio se Toma do svoje barke i zaveslao prema Trogiru. Zadubljen u vlastite misli nije ni primjetio veliku lađu koja plovi pokraj njega. Digne glavu i čuje da ga s nje zovu. Sa zadovoljstvom je dozao da je to Zlatimirova lađa. Zapovjednik broda pitao je Tomu zna li nešto o srašnoj nesreći koja se noćas dogodila. Ispričao je zapovjedniku sve što je znao. Neopisivo veselje nastalo je na galiji kada je Toma ispričao da je Dobrica živa.

Za tren oka Dobrica je bila na putu prema Trogiru.

Zlatimirova lađa približavala se gradu sa zapadne strane upravo u času kada je mletačka galija s konteom Lucijem odmicala prema istoku. Silan narod predvođen Zlarimirom nagrnuo je na obalu kako bi dočekali lađu iskićenu zastavama kao znak radosti zbog spašene Dobrice. I prije nego je lađa pristala uz obalu, Zlatimir ugleda Dobricu na pramcu! Urnebesni pozdrav čitava naroda pozdravi spašenu djevojku. Neki su potrčali u crkve, i uskoro, i zvona su pozdravljala ne samo spašenu nevjestu nego i oslobođenje od tuđinskog jarma.

Gordan je, usprkos bolesti, voljom naroda morao postati gradski načelnik. Uskoro su se vjenčali Dobrica i Zlatimir, uz učestvovanje cijelog grada, a narod je prozvao mladu nevjestu Dobricom od Aranđela...


KRAJ




Prema  Ivačić, Ante: 
Trogirske legende - Dobrica od Aranđela 
pripremila Maja Maljković Zelalija






Svidjela vam se
 Zlatimirova i Dobricina ljubavna priča?

Podijelite je s prijateljima:

utorak, 6. veljače 2018.

Mali muzej maškara | Foto-putovanje kroz trogirske maškarane plesove i povorke


Od krabuljnih plesova preko plesova u Radovana, maškaranih povorki, Papataza Rašpe, početka 21. stoljeća pa do sljedeće nedjelje... Otputujmo slikom kroz vrijeme u vrime od trogirskih maškara! Bit će tu svega - iskakanja iz paštete, Moulin guza, trogirskih škapulatora, putnika za Goli otok, ... najbolje da pogledate sami (i, ukoliko imate starijih fotografija s trogirskih maškara, doprinesete ovom maškaranom postu na način da nam pošaljete njihove digitalne preslike kako bismo ih uvrstili u ovu foto-kroniku. Pošaljite nam ih na mail ili putem facebook stranice Trogir Time Travel. :))



6. je veljače 1904. godine... u "dvorani Obćinske Palače u 8 sati u večer" počinje "Družtveni ples" na koji je "Krabuljama dozvoljen pristup uz predhodnu dozvolu i popoznavanje na ulazu sa strane kojeg god mu drago člana odbora".







Godina je 1949., a ova krasna mlada dama i njen fini šjor su F. Bilić Dura i F. Pavela:







1. je veljače 1953. godine, a "dame i gospoda" uhvaćena na ovoj fotografiji spremni su za maškarani ples u "Radovana":




Na fotografiji su Nives ?,  Nives Ivanković (ud. Primorac), Ljubica Grgin (ud. Cega), Milica Gregorić (ud. ?), Marija Bizaca (ud. Kandija) i Kitica Slade (ud. ?).
(ukoliko znate prezimena umjesto kojih stoji "?" slobodno nam ih javite!)




Preskačemo sada nešto više od pet desetljeća i putujemo u trogirske maškare 90-ih i 2000-ih:



















1998. mogli ste čitati prve trogirske foje o maskar:





A prije samo nekoliko godina:












Nakon ovog putovanja u prošlost, vrijeme je da otputujemo i u budućnost - i da povijest ispišemo, točnije - fotodokumetniramo - sami... :)




Pripremila: Maja Maljković Zelalija

Svidio vam se ovaj post?
Podijelite ga na društvenim mrežama:




I, podsjećamo... ukoliko imate starih fotografija na ovu temu, i želite ih podijeliti s nama i svima koji nas prate - pošaljite nam ih na e-mail ili na Facebook stranicu Trogir Time Travel. :)
Veselimo im se!